Gregorio Fuentes bio je čuveni kubanski ribar, moreplovac i prijatelj američkog pisca Ernesta Hemingveja. Neočekivano sreli smo ga jednoga kišnoga prijepodneva u Havani. Bilo je to u restoranu La Terraza koji je ujedno i neka vrsta muzeja. Smješten je na velikoj stijeni u sredini ribarskog naselja Kohimar. Tu je bila ona polazna tačka opisana u romanu Starac i more gdje su se okupljali ribari pred odlazak na more i gdje su se vraćali. Kad sam saznao da je stari kapetan živ poželio sam da ga vidim. Pitao sam kustosa gdje je i da li može doći. I zasta, kao u nekom filmu, za nepunih dvadeset minuta stvorio se među nama. On je odavno izrastao u svjetsku legendu. Imao je 92 godine. Bio je koščat, visok, uspravan i sa "neporaženim očima".¹ Na sebi je imao lanenu odjeću. Pitao nas je ko smo i odkud dolazimo. Nas je zanimalo njegovo zdravlje, familija, bolesti i liječenje. Osjetio sam potrebu da se odužim za njegov dolazak. Jedino što smo kod sebe imali bio je taj prokleti novac. Četvoro mojih saputnika i ja skupili smo za njega po dvadeset američkih dolara. Rekli smo da je to za ljekove. Prihvatio je bez okolišenja i zahvalio se.
Deset godina poslije našeg susreta 2002. godine, Gregorio Fuentes je umro u 104 godini života, u svojoj kući spremajući se za odlazak u crkvu. Ta vijest me dirnula.
Prisjetio sam se kako sam davno za školskih ferija, čitao roman Starac i more. Ogromni snijeg bio je prekrio brda i doline. Januar je bio pun blještave svjetlosti. Oko podne peo sam se na sijeno u blizini kuće. Uživao sam na suncu u čitanju. U to vrijeme nijesam mogao zamisliti da ću se poslije više decenija u januaru sresti sa nekim od likova iz tog romana ili da ću jednom vidjeti lađu Pilar.
Gregorio Fuentes je rođen na Kanarskim ostrvima (Arrecife) 1897. godine. Još kao dijete sa ocem plovi preko okeana. Tokom jednog takvog putovanja za Kubu, kada je imao svega šest godina, umire mu otac koji je bio kuvar na brodu. Imgranti na brodu preuzeli su brigu o malom dječaku i odveli ga na Kubu. Naselio se u Kohimaru, ribarskom selu u blizini Havane. Tamo je bio poznat pod nadimkom Gallego (Galicijac) prema porijeklu svojih predaka iz Galicije.
Fuentes je Hemingveja upoznao 1928. kad ga je izvukao iz neprilika na moru blizu Floride. Deset godina kasnije pisac će mu povjeriti patronat nad jahtom Pilar. Postaće veliki i nerazdvojni prijatelji. Na jahti dugoj dvanest metara sledećih decenija Hemingvej će da piše, pije i lovi ribu. Na brodu ga posjećuju njegovi prijatelji Erol Flin, Ava Gardner, Ingrid Bergman i Spenser Trejsi. Naravno tu je i Gregorio Fuentes.
On je jednom rekao: "Dvadeset i tri godine bio sam njegov kuvar, mornar, mehaničar, kapetan broda i pratilac." Prije tragične smrti pisac je testamentom ostavio lađu svom kapetanu da se brine o njoj “kao i uvijek.” Fuentes više nikada neće isploviti sa Pilar za koju su ga vezivale brojne uspomene na Hemingveja. Poklonio je državi. Danas se kao kulturno blago Kube čuva u dvorištu (tačnije u bazenu) muzeja Finca Vigía u mjestu San Francisco de Paula u blizini Havane. To je kuća u kojoj je Hemingvej živio skoro dvadeset godina.
Kubanski ribari , bez sumnje, smješteni su u romanima i pričama Ernesta Hemingveja. Gregorio Fuentes bio je jedna od inspiracija velikom piscu. Govorio je kako mu je pomaogao oko naslova knjige, tvrdeći da on nije Santiago, nesrećni ribar iz romana Starac i more. Za takvu ulogu bio je previše mlad. On je 1950. godine upoznao Hemingveja sa jednim uglednim ribarem iz Kohimara. Bio je to Anselmo Hernandez star 75 godina. Od njega je pisac slušao razne priče i događaje sa mora. Bila je tu i priča o nesrećnom ribaru koji je poslije više od dva mjeseca na moru ulovio veliku ribu koju su mu u povratku kući pojele ajkule. Od nje je ostao samo kostur. Navodno da je Hemingvej od svih tih priča napravio roman. Ipak ne može se sa sigurnošću reći ko je starac u noveli Starac i more. Anselmo Hernandez, Gregorio Fuentes ili Karlos Gutirez, prvi kapetan jahte Pilar.
¹ Hemingvejev izraz u opisu starog ribara
