Književnost · 11 Juli 2025
BIANCORE DELLA CARTA Distruggere il biancore della carta poche non tremi la mano e il sogno non parli: come? Distrrugere questo deserto transformatosi in giorno non e semplice ne facile. MONTENEGRO Qui venti tempestosi animarano il cuore della terra, gli diedero le vette, su quelle dorme il cielo. Gli occhi si risposano, la vista si fa piu aguzza, i pensieri penetrano il passato. Una vetta si e` innalzata e sfiora il sole! Noi sul sole giuriamo, o terra, luminoso raggio! SUI MONTI Sui monti:...
Petar II Petrović Njegoš · 11 Juli 2025
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče, siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi, te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi. Nad njom zv’jezde rojevima brilijantna kola vode, pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode; na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje, mušice se ognjevite ka komete male roje. Ja zamišljen pod šatorom na šareni ćilim sjedim i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim....
23 Mai 2025
Crnogorci (Crnogorski motivi) je pjesma Vladimira Visockog, koju je napisao dok je boravio u Crnoj Gori. Posvećena je Crnogorcima i njihovom neustrašivom duhu, njihovoj spremnosti da se bore za slobodu i da nikad ne odustaju. Pjesma je prožeta duhom planina i slobode, i prenosi Visockijevo poštovanje prema crnogorskom narodu.
Književnost · 17 Mai 2025
Na rubu pustinje Na Uskrs, čim svanu, iznenadi nas snijeg i panika obuze zbog putovanja na Veliki Zid. Tamo u planinama, gđe vlada led, tišina, i neprohodi, naš je cilj. Oko deset i tridest, bez pozdrava otperjasmo iz megalopolisa pored pagoda i carskih zdanja penjući se sve više visinama i nebu. Kad odjednom pred nama na horizontu zid što prostor predvaja vijugavo i kamile u podnožju sa zobnicama, tu daleko od Arabije, i dalje od Libije i Maroka. Kasnije sjetismo se da pustinje stoje u...
Petar II Petrović Njegoš · 20 März 2025
O, ti bićem beskonačni bez početka i bez kraja! Početak si sam osnova i kraj svega u tebe je. Ti, dubino neizmjerna, ti, visoto nedolećna, ti si śajnost svoju skrio mlogostručnim pokrivalom veličanstva i prostranstva, te se ne daš da te vidi oko duše najumnije, nit' um sebe voobrazi, no tek počne o teb' mislit, zanese se u beskrajnost sve s višega k višem odeć, leteć želno da te vidi ili śenku barem tvoju. Al' zaludu njemu muka, po prostoru tumaranje, kada si ga ti stvorio...
Književnost · 20 März 2025
Клеветникам России О чем шумите вы, народные витии? Зачем анафемой грозите вы России? Что возмутило вас? волнения Литвы? Оставьте: это спор славян между собою, Домашний, старый спор, уж взвешенный судьбою, Вопрос, которого не разрешите вы. Уже давно между собою Враждуют эти...
