Devedeset godina od smrti Majakovskog

Prije devedeset godina, 14. aprila 1930. godine, Vladimir Majakovski, najveći pjesnik sovjetske epohe izabrao je smrt kao jedini izlaz. Taj odlazak ostao je zagonetan.

Moje druženje sa ovim pjesnikom traje dugo. Poznati su mi prevodi na hrvatski i srpski jezik. Oni obuhvataju po jednu ili dvije knjige pjesma, poema i drama. Kasnije sam došao do sabranih djela na ruskom i prevoda na njemački jezik. Prevodi na njemačkom obuhvataju deset tomova. Njemci su sa prevođenjem počeli još za pjesnikova života, a jugoslavenski narodi tek poslije Drugog svjetskog rata. Osim toga u pet njemačkih gradova postoje ulice koje nose ime Majakovskog.

Poemu Oblak u pantalonama (bez prologa) znao sam napamet. Moja naklonost i izuzetno poštovanje prema Majakovskom, proističu najviše zbog toga što je ovaj pjesnik jasno, glasno i otvoreno govorio o svijetu kakav je i kakav treba da bude. Za takvo ponašanje bila je potrebna hrabrost i neke okolnosti koje su bile na pjesnikovoj strani i stalno podupirale gigantski projekat na kome je radio, a to su "promjena okoline i promjene u samom društvu". Kao Rus u progresivnom smislu on je Evropljanin. Protivio se svakoj pojavi nacionalizma i slavenofilstva u ruskoj literaturi.

"Majakovski je tvrdio: treba proizvoditi korisne stvari; pjesniče, dokaži da su tvoji stihovi korisne stvari! ..." Anatolij Lunačarski

Djelo Vladimira Majakovskog je rafinirana hronika istorije koja je prethodila Oktobarskoj revoluciji, i kratka enciklopedija Sovjetskog Saveza do 1930.

O MAJAKOVSKOM

Čast svima,

neka pišu

i po kulòárima,

ili kako im gospod

diktira.

Ja ćutim Majakovskog,

osjećam svemirom pulsira

pucanj oni,

zvoni iz ovog

u vijek budući,

doziva obamrle