Ernesto Che Guevara 

(Song)

 

Poezija i revolucija,

riječi nevine kao san.

Ernesto Che Guevara!

 

Kako si sve spojio,

stihom i retorikom,

čojstvom i herojstvom

Kako je snažan tvoj glas?

Ernesto Che Guevara!

 

Kako si život od sna,

plamenom nadom

u riječi i himnu pretvorio,

kao da te rodila Crna Gora,

da oslobodiš sve nas?

Ernesto Che Guevara!

 

Poezija i revolucija,

riječi nevine kao san,

Ernesto Che Guevara!

 

Sa tvojim likom 

bude se horizonti.

Santa Clara, Santa Clara!

Sloboda diše puno sunce.

Ernesto Che Guevara!

 

Sve si sjedinio

sa tvojom zvijezdom,

sa tvojom revolucijom,

sa stihom i retorikom. 

Ernesto Che Guevara!

 

31. maj, 2025.

 

Sad je ova pjesma pred čitaocima i kritičarima. U podnaslovu sam napisao da je to song. Da li se može komponovati i pjevati, to je pitanje? Nije to jedina pjesma o Gevari. O njemu je napisano hiljade pjesama,  stotine knjiga, desetine muzičkih komada, i jedna antologija u sedam tomova. Naravno da postoji i film o njemu, jedan ili više. Kubanski pjesnik Nicolás Guillén i Mario Benedetti, urugvajski književnik napisali su više pjesama o Gevari. Veliki pjesnici, između ostalih Pablo Neruda, Rafael Alberti, Julio Cortázar, Humberto Constantini, Vicente Aleixandre, León Felipe i drugi posvetili su svoje stihove Gevari. Naravno i naš Radovan Zogović, koga sam zamalo izostavio. Za svakoga od njih vezuju me slične ili iste misli i osjećanja. Nešto ujedinjujuće, veliko i bratsko.

 

Bilo je i ranije pokušaja na napišem pjesmu o Gevari. Nijesam uspio da je završim. Htio sam da oživim sjećanje na povratak njegovih zemnih ostataka iz Bolivije na Kubu. Evo početka. Dva posljednja stiha o Boliviji skoro sam dopisao. 

I još. 

Još sam dopisao!

 

Bolni crveni krug 

Na praznik žetve, praznimo čaše,

pijemo za ljubav, za pobjede naše,

a noć tropska se vjenčava sa nama

i vjetar sve jači je, bije s okeana.

 

         U tome glas stiže, iz zemlje, zemlji 

         vraća se Gevara, mediko — naš drug.

         Njegova krvna zrnca po džungli

         rastočena su u bolni  crveni krug!

 

         Bolivija, samotni topos veći od nade,

         nije vidjela, niti je htjela da vidi

         krv na poprištu i gerilca kad pade,

         okrutna, okrenula se sebi i bijedi.

 

Odjednom tišina preuze naš prostor

i tuga prekide smijeh i govor,

sa mislima svi smo negdje drugo,

u stroju žalosti, u povorci dugoj.