Sitemap

Blog

Momir Migov Delibašić

O autoru

Momir Migov Delibašić, crnogorski i jugoslovenski pjesnik, rođen je 18. juna 1950 godine u mjestu Donja Trepča kod Nikšića. Obrazovao se u rodnom mjestu, Nikšiću, Bileći, Beogradu i Fridrihshafenu. Studirao ekonomiju. Radni vijek proveo je u inostranstvu mijenjajući razne poslove i mjesta boravka. Bio je član Saveza književnika Jugoslavije. Knjige: Pred Šilerovom kućom, 1985; Muke među neukima, 1991; Die sinthetische Freiheit, 1993; La neve nera, 2024; Snovi, mačevi i suze, 2024; Montenegro, lučo, istorijo (antologija), 2024; Die synthetische Freiheit, 2024.

Momir Migov Delibašić, a Montenegrin and Yugoslav poet, was born on June 18, 1950 in Donja Trepča near Nikšić. He studied economics in his hometown of Nikšić, Bileća, Belgrade and Friedrichshafen. He spent his working life abroad, changing his jobs and places of residence. He was a member of the Yugoslav Writers' Association. Books: Pred Šilerovom kućom, 1985; Muke medju neukima, 1991; Die sinthetische Freiheit, 1993; La neve nera, 2024; Snovi, mačevi i suze, 2024; Montenegro, lučo, istorijo (antology), 2024; Die synthetische Freiheit, 2024.

Notes

— Prvi susret sa poezijom imao sam u petoj godini. Bile su to pjesme potonjeg crnogorskog kralja. Moj susjed ih je čitao na glas. Bio sam oduševljen. Nakon slušanja kraljevskih stihova pokušao sam ponoviti to što sam čuo. Stvarao sam sasvim nove pjesme. Pjevušio sam na glas. To stanje potrajalo je nekoliko časova.

— Kad pišem o mojim književnim proizvodima strah me da to ne ispane kao ispovijest pred čitaocima.

—Veselje. — Dobro napisana pjesma kod mene izaziva jedno lijepo raspoloženje i veselje. To je nagrada za rad i uspješno urađen posao. Isto osjećanje me ispunjava kod susreta sa nekom dobrom pjesmom ili knjigom poezije.

— Moje pjesme nijesu dar od boga, mada nije isključeno da mi neko ponekad diktira.

— Prvi stih u pjesmi dođe sam ili nam ga neko došapne. On odlučuje o daljem toku pjesme, o ritmu i formi.

— Pišem o stvarima koje me prate, progone me i koje su dio moga života. Moje biće je razapeto imeđu tih stvari i svjetova koji me okružuju.

— Moje pjesme su lavirnt kojim ne treba tražiti put do mojeg bića. To su rastojanja.

— Poezija kao produkt nikad nije sveobuhvatna da bi zadovoljila naše potrebe. Sa novim proizvodima pjesnici pokušavaju utoliti tu žeđ.

— Poezija kao verbalni sistem je vrsta tkanja gđe niti treba ugraditi na pravo mjesto.

— Napisao sam oko trista deseteraca. Oni nijesu grandiozni, organizovani i u stalnom usponu kao Njegoševi. Kod njega vlada čisto stanje.

— Svijet je opjevan od strane velikih pjesnika. Mi pokušavamo to isto uvjereni ponekad da ćemo to bolje uraditi sa nekim drugačijim kombinacijama riječi.

— Moje zvanje pjesnika ograničeno je samo na procese stvaranja ili čitanja poezije. Čim izađem iz jednog takvog stanja ja prestajem biti pjesnik.

— Biti pjesnik je određeno stanje duha koje dolazi i odlazi.

— Kontrasti samoglasnika i suglasnika u mojim pjesmama rađaju se po sebi bez napora,

— Ako ne morate pisati poeziju, nemojte je pisati, skoro moleći izjavio je jedan moj poznanik. Pritom je valjda mislio da sebe ne treba prisiljavati na pisanje pjesama.

— Grci su nedavno, za vrijeme velike ekonomske krize, samo za jednu godinu proizveli hiljadu knjiga nove poezije. Upitno je što će od toga ostati. Za Crnu Goru koja je mnogo manja od Grčke nemam informacija koliko se poetskih knjiga pojavi godišnje. I tamo je taj broj veliki.

— Često se može pročitati ili čuti da su pjesnici čudo svijeta. Za ovu tvrdnju nema nikakvih dokaza. Jedno pravo čudo je internet koji je omogućio da se broj pjesnika i psaca iz godine u godinu povećava. Da li je to dobro za književnost pokazati će buduće vrijeme.

— Napisao sam više dobrih pjesama. Mislim da ima i osrednjih. Ta osrednjost za poeziju nije dobra. Moj sud o tome je beznačajan.

— Kod javnih nastupa pjesnici nastoje da svojom ponašanjem i poezijom ostave najbolji utisak. O tome kakavi su, publika donosi neki kolektivni sud sa dogovorom ili bez njega, koji je veoma objektivan. Prema tome publiku ili narod je nemoguće prevariti.

— Pjesniku koji stvara potrebna energija, ponekad u ogromnim količinama. Ta energija prelazi u pjesmu ili književno djelo i tamo se akumulira za čitaoce koji je troše prema svojim potrebama. Neka djela sadže toliko energije da je nemoguće potrošiti.

— Sa značenjem riječi u mojem maternjem jeziku nijesam imao problema, sve dok me osoba koja je prevodila moje stihove nije pitala, šta znači to?

— Jezik kojim mi govorimo i zovemo ga maternji, neko je drugi nekada stvorio. Da smo ga mi lično stvorili i prilagodili našim potrebama, bilo bi manje problema.

— Pjesma Crna Gora (Montenegro) koju sam napisao 1985. godine poslužila je kao opis moje zemlje u prilogu jedne televizijske kuće u Monaka. Našla se i u novinama i na You Tube. To me iznenadilo. Na slična iznenađenja u mojoj zemlji moram još čekati.