VLADIMIR NAZOR

NAŠ VOĐA

 

Od gvožđa je, ali u tom gvožđu kuca

toplo srce. S ruke, kad je uvis diže,

do oblaka tamnih pramen svjetla siže.

Kada hoda, led mu pod petama puca.

 

I tako nas vodi. Mi ne znamo da l' je

sin sadašnjih dana, lik iz drevne priče;

mi kročimo za njim uvijek čvršće i dalje.

I u nama vjera još snažnije niče.

JURE KAŠTELAN

PJESMA O TITU

 

U ovoj zemlji zivi čovjek i drug i vođa

Josip Broz Tito

I svi koji vole slobodu –

njega vole,

i svi koji se za pravdu bore –

njegovo ime znaju.

 

U ovoj zemlji zivi čovjek i osmijeh

S njegova lica ne silazi,

jer on unaprijed gleda.

Živi i radi i svijeću u njegovoj sobi

često zora ugasi.

I svi koji se raduju sreći –

njega znaju.

njemu pjeva i pastir u planini

I pjesnik bezimeni.

 

On je naš drug, a drug je - sve.

I borac i pobjednik i graditelj.

i vojnik.

I u radarskom oknu. I na kormilu lađe.

Svuda gdje čovjek živi

I gdje će još biti.

U ovoj zemlji živi čovjek i drug i vođa

I gdje je on - tu je radost,

Jer se samo slobodan čovjek raduje

I gdje je on – tu je pobjeda,

jer samo istina pobjeđuje.

 

BRANKO MILJKOVIĆ

TITO

 

Kada govori kao da zvijezde padaju

u lijepu vodu iz jedne vječnosti iza promjenljivih oblaka
uperi prst u neizmišljeno mjesto ali vrijeme lažno
gdje prošlost još nije prošla
i kaže:
ko tamo pođe stići će u dan prije dana kad je pošao
u nesličnu idilu nevjernu onome što je iza nje
gdje je ružna graja inače hvaljenih ptica
On ništa ne prećuti on kaže
svaku mrlju u oku svaki oblak u duši:
budućnost nije sve ono što će doći
mnogo štošta će se jednostavno ponoviti
prošlost nije sve ono što se neće povratiti
i jedan dio budućnosti ostaje zatajen
On nas uči kako da ne izgubimo sličnost
sa svojom nadom sa svojim lijepim ljudskim licem
on nas uči kako da prepoznamo budućnost
u onome što radimo u onome što će doći
jer jao onom ko izgubi svaku sličnost sa ovim gradom
jao onom ko nema svoje mjesto na ovom trgu
jao onom ko bude mjerio sebe svojom sjenkom
koji je dan u njegovoj neosvijetljenoj krvi
Budućnost je tu samo je treba prepoznati
i izdvojiti

O bijeli grade o crveni grade na čijim prilazima niče žito
jednom bačeno u zemlju nikada bačeno
kao kad siđeš kao kad nestaneš
da bi se mogao pojaviti — zakopano zlato

 

MIROSLAV KRLEŽA

O TITU

(povodom Titovog šezdesetog rođendana)

 

Kada netko sa svojih šezdeset godina može da kaže:

Borio sam se po crti svog moralnog uvjerenja

četrdeset punih godina,

vidio sam mnoge zemlje i gradove,

vojske i ratove i civilizacije,

društvene sisteme i revolucije,

proživio sam život zarađujući hljeb svojim vlastitim rukama,

bio sam robijaš i ratnik,

političar i organizator velikog masovnog pokreta

za oslobođenje proleterijata,

digao sam ustanak protiv slijepe stihije,

očistio sam zemlju od tuđinaca u teškom i krvavom ratu,

vratio sam svojoj domovini oteto more, njene otoke i njene gradove,

oslobodio sam svoj narod od klasnog izrabljivanja,

položio sam temelje socijalizmu

i danas dižem zemlju iz njene zaostalosti u red civiliziranih naroda,

onda bi takav čovjek mogao s punim pravom da kaže:

Izvršio sam svoju ljudsku i građansku dužnost.

(1952)

 

DOBRIŠA CESARIĆ

TITO 

 

Četiri slova – to je poput zova

Četiri slova – temeljac je kamen

budućnosti naše: postojan i stamen

 

SLOBODAN NOVAK

NOVOGODIŠNJA PONOĆ 

 

„U mojoj sobi je mrak . . .

Iz tame klija žuto svijetlo radija

i zvoni Titov glas.

I one nas davne noći vodio ovaj glas . . . .

Po peti put,

i noćas eterom zvoni glas

kojim Tito naviješta novu godinu mira

u ovom burnom vijeku . . .

Pet godina mira,

u ranama i znoju

odbija sedam ratova

sa linija naših granica.

U petoj godini mira,

za mir se bitka bije

u tvornicama i oranicama.

One nas davne noći,

vodio ovaj glas,

a noćas od svake drage Titove riječi

jedna će rana i jedan će grob da zaliječi.“

(1951.)

 

VLADIMIR NAZOR

DRUG TITO 

 

Sve što j' bilo pod pepelom

na dnu naših srca skrito,

u vatru je razbuktao

drug nam Tito, Tito, Tito.

 

Sve što teklo kojekuda

svrnu jednom u korito,

pa veliku rijeku stvori

drug nam Tito, Tito, Tito.

 

Naše brašno prosijao

kroz rešeto i kroz sito,

pa hljeb novi za nas mijesi

drug nam Tito, Tito, Tito.

 

Lice tvrdo, šapa lavlja,

ali na dnu grudi skrito

srce ima kao otac

drug nam Tito, Tito, Tito.

 

Otkud dođe? Gdje je niko?

Tko bi sve to sada pito?

Sudbine je dar nam velik

drug nam Tito, Tito, Tito.

 

Zato druzi i družice,

složno, hitro, ponosito,

pohitajmo kud nas vodi,

kličuć: Tito, Tito, Tito!

 

BRANKO ĆOPIĆ

OTAC NARODNE ARMIJE 

 

Beograd,

straže,

mitraljezi,

tišina,

ropska, nijema . . .

U kući tajnoj

drug Tito sjedi,

osvetu strašnu sprema.

 

"Narod je silan

i besmrtan;

strašna je njegova moć!" . . .

Od Tita

kurir za kurirom

u mraku tone noć.

 

"Drugovi, znajte,

osvajači

platiće krvav danak.

Kažite svuda:

Partija zove

Narode na ustanak!"

 

Pred drugom Titom,

proročanski,

izrasta bojna slika:

diže se narod,

jati se,

raste

armija osvetnika.

 

Tako - u duši narodnog vođe,

ko moćan spomenik,

iznikao je

u strašnom gnjevu

Narodne Armije lik.