Kuda si mi uletio, moj sokole,

od divnoga jata tvoga, brate rano?

Da l' nevjerne ne zna Turke, bog ih kleo!

e će tebe prevariti, divna glavo!

Moj svijete izgubljeni, sunce brate!

moje rane bez prebola, rano ljuta!

moje oči izvađene, očni vide!

Kome braću ti ostavi, bratska hvalo,

i staroga baba Pera, kuku, Pero!

i tri mlade sestre tvoje, kukavice?

Sedam snahah što ošiša? njima prazno!

Što ne čuva mladu glavu, ljudska vilo;

što krvnika njom nasladi, bratska diko?

Na vjeru te pośekoše, nevjernici!

Divno l' Travnik okitiše, to platili!

sa lijepom glavom tvojom, kuku, lele!

Ko će čete sakupljati, četovođa,

ko l' krajini branit krilo, bratsko krilo,

ko će turske glave   śeći, ostra sabljo?

Da pogibe u boj ljuti, ubojniče,

đe se srpski momci grabe, mlado momče,

oko glavah i oružjah, proste rane;

no na vjeru u nevjere, vjerna glavo!

Da mi se je pomamiti, sestri crnoj,

da te kako zaboravim, kukavica,

e prezgodna glava bješe, mladi brate!

Da uz cara sjedijaše, mudra glavo,

šćaše carev vezir biti, sestri tužnoj;

da kod kralja sjedijaše, moj mladiko,

đeneral mu šćaše biti, moja ružo!

Da se mogu razgovorit, srce moje,

a sa mrtvom tvojom glavom, kam da mi je!

da ti crne oči viđu, oči moje,

da poljubim mrtvu glavu, mjesto brata,

da očešljam dugi perčin, jaoh meni!

i junačku čalmu svežem, sestra grdna!

U krvničke sad si ruke, platili te!

nagrdiće krasnu glavu, prekrvnici!

Ti ćeš mnogo braće naći, kuku nama!

biranijeh sokolovah, kuku, braćo!

po bedemu od Travnika, bog ga kleo!

Glave bratske poznat nećeš, nama prazno!

jere su ih nagrdili, nevjernici!

Kud će tvoja mlada ljuba, kuku njojzi!

dvoje đece tvoje ludo, siročadi?

Što će jadni đed ti Bajko, moj Batriću,

koji te je odnjivio, teško njemu!

Proste tvoje ljute rane, moj Batriću,

al' neprosti grdni jadi, kuku rode!

e se zemlja sva isturči, bog je kleo!

Glavari se skamenili! kam im u dom!

              Iz Gorskog vijenca

PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ

Sestra Batrićeva je fiktivni lik iz Gorskog vijenaca, remek djela crnogorske književnosti, Petra II Petrovića Njegoša. Ona je simbol nepokolebljive ljubavi prema bratu. Žrtvuje se za njega kao upozorenje drugim junacima da ga osvete i ulože veći napor za odbranu zemlje. Ova scena u djelu naglašava ulogu žena u crnogorskom društvu i književnosti tog vremena. Sestra Batrićeva pronašla je svoj put u južnoslavenskim kulturama, gdje se njena tužbalica često uključuje u razne programe i predstave.