¹ ² ³ ⁴ ⁵ ⁶ ⁷ ⁸ ⁹ ¹⁰ ¹¹ ¹² ¹³ ¹⁴ ¹⁵ ¹⁶ ¹⁷ ¹⁸ ¹⁹ ²⁰ ²¹ ²² ²³ ²⁴ ²⁵ ²⁶ ²⁷ ²⁸

⁰  ¹  ²  ³

Ideja za knjigu „Njegošev rječnik”, koncipiranu po uzoru na Stortinijev „Borhesov rječnik” (usmeni Borhes), ne samo da je ostvariva, već predstavlja izuzetan, avangardan i prijeko potreban iskorak u savremenoj njegošologiji.

Blagonastavlenije

"Gospodaru*, viđu da ćete umrijet, nego što ću ja sad?" A on se uspravi i sjedne na postelju, pa mi počne govoriti: "Ja ti sad ne mogu pomoć ništa, no ti ove najposljednje riječi od mene: moli se Bogu i drž se Rusije." To izgovori i u istu minutu predade dušu u ruke gospodnje. No po svemu tome i po svoj toj žalosti koja me je postigla, imam prvo tvrdu nadeždu na svsemogućega stvoritelja i sirih utješitelja, pa na jedinorodnuju pokroviteljicu i obraniteljicu našu Rusiju na nećemo bit zaboravljeni ni visočajše njezine milosti lišeni, uz to i na Vaše sootečestvenoje k nam blagonastavlenije. (Cetinje, 30. oktobra 1830)²

*Petar I Petrović (1748-1830), crnogorski vladar, Njegošev prethodnik

Crna Gora

Da je lijepa Crna Gora, ne bi se crna gora zvala nego mliječna ili medena. A kako će i biti lijepa kada je jednako sirotu divlji talasi turski napadaju i potresaju? Ta, svešteni edem da ga je ovakva sudbina postigla, bi se već prepunio i zlom otrovao. Crnu Goru je svakojako zlo pratilo, u njoj malo poprijed nije smio ni Evropejac svobodno ući, nego su se krijući  uvukovali, kao što se kradom uvukuju po konopima u brodove trgovačke evropejski pacovi te se preseljavaju iz Evrope u Ameriku. Ovo se isto dogodilo s pokojnim Milutinovićem* i s istim Milakovićem*, ali je danas slava Bogu drugče. Crna Gora je samo zlo kako je zli narok goni, i ja koji sam njen sin ne mogu joj ime proizreći što se neću zgroziti. Ali je opet s tim znamenita ... (Cetinje, oktobra 1850)

Car od carah

Car od carah mene je spremio

da oblazim zemlju svukoliku,

da uredbu vidim kako stoji:

da se vuci ne prejedu mesa;

da ovčica koja ne zanese

svoje runo u grm pokraj puta;

da podstrižem što je predugačko,

da odlijem đe je prepunano;

da pregledam u mladeži zube

da se ruža u trn ne izgubi,

da ne gine biser u bunište;-

i da raji uzdu popritegnem,

e je raja ka ostala marva. 

GV. - 1094

Čevo

Čovjek

Čovječanstvo

Čovječanstvo ne može biti spokojno i srećno dok je podijeljeno u države koje imaju za glavni cilj: sebe, vjeru, narodnost i dinastije. Blagostanje sviju pojedinih ljudi treba u svakom obziru da je cilj države i čitavog društva  ljudskog, i onda će na zemlju doći carstvo nebesko, koje je prije dvije hiljade godina Hristos nagovijestio, i koga vladaoci i narodi slave i preuznose, a ne hoće da ga razumiju. Doći će carstvo nebesko, carstvo razuma, ali mi, nijedan što sada živimo, nećemo to dočekati. Čovječanstvo sporo ide naprijed. Ono sazrijeva uporedo sa planetom na kojoj živi.

Njegoš u razgovoru sa Đuzepe Kaza, Pisma iz Italije, Ljubomir Nenadović

Dinar 

Što mi spominjete za dinare koji su kod Vas da ih ne možete po mojemu prošenju poslati u ovome vremenu bez vjerne prilike, zato Vas sada molim neka još za neko vrijeme kod Vas pristanu, doklen pošljem naročito čojka po njih. (1831)

Gore crnogorske

Zar nijesu Crnogorci ljudi

ka ostali narod po svijetu,

no su samo gore crnogorske?

E da znadeš, bolan, kaluđere,

koliko je gorah u svijetu,

al' pred jačim trese ih groznica.

ŠM. 683-689

Gorski vijenac*

Crnogorski vijenac, 

Istok i Zapad

Pred velikom silom Osmanovom

Istok pade, a Zapad se trese;

od našega silnoga udara

kakva ljudska padoše strašila!

Mandarin nebesne imperije

Ja sam svud prijatno susretan i dobro viđen. Italijanci su tako prijatni i veseli k stranima kao što je nebo k njima. Jednome junaku stare Grecije nijesu gotovo do dva koraka iz Napule do u Crnu Goru, jedan krok iz Napule do u Barletu preko zaliva adrijatskog te u Crnu Goru. - Ja sam od istoka najbliži susjed s Južnom Italijom i pri svem tom ljubopitstvo na sebe veliko obraćam, kao da sam mandarin nebesne imperije. (Napulj, 31 janura 1851)

Pakleni duhovi

Moje pleme snom mrtvijem spava,

suza moja nema roditelja,

nada mnom je nebo zatvoreno,

ne prima mi ni plača ni molitve;

u ad mi se svijet pretvorio,

a svi ljudi pakleni duhovi.

GV.

Olač

Ja sam prošlijeh nekoliko dana stajao na ribnik Olač blizu Žabljaka i tu, vjerujte, prinužden sam bio narodom da se stanem s vladikom danas suščastujućim v Skenderiji za proizvesti me arhimandritom. Potomu poslao sam k veziru da mi pošalje vladiku  i poslao ga je u Kom, đe je Ivanbeg Černojević pogreban, i tu me je proizveo arhimandritom i preinačio mi ime s Radivoja na Petr, ema to mu je bilo jerbo su to ohćeli glavari koji su sa mnom bili na isto mjesto. (Jeremiji Gagiću, Cetinje, 4. februara 1831)

Turska vjera

Bog vas kleo, pogani izrodi,

što će turska vjera među nama?

GV.

Spomenik junaštva

Sokolovi pet Martinovićah,

koje jedna prsa zadojiše

a odnjiha jedna kolijevka,

dva Novaka s barjaktarom Pimom,

i viteze Borilović Vuče,

koji prvi udriste na Turke, -

ko umije vama splesti v'jence?

Spomenik je vašega junaštva

Gora Crna i njena svoboda!

GV.

Snaha Milonjića

Ljepša mu je od vile bijele!

Nema puno osamnaest ljetah,

živo mi je srce ponijela!

GV:

Župljani

Hasan-begu Ruselbegoviću, 19. marta 1834.

Čuo sam da vojsku periš na Župljane da udariš; no ja te molim da se prođeš toga i da gledaš ljepši način, e moglo bi na ta način gore izać i za jednu i za drugu stranu. (Hasan-begu Ruselbegoviću, 19. marta 1834.)

Princip od Montenegra 

" Bije puškom kao Bajron, pravi lako stihove kao Bajron, ljubi Italiju kao Bajron, sumoran kao Bajron" (novinski članak u Italiji 1851)

Srbi i Crnogorci

Poradi mene bila bi neograničena radost da bismo svi Slavenosrbi učinili među sobom jedno pravilo knjigopečatanja, a osobito Srbi i Crnogorci, no i to ostavljam do toga vremena doklen budem srećan viđeti se s Vama lično i pregovarati kako o tome tako i o mnogijema drugijema stvarima koje bi se ticale do sreće podvlasnih nama narodah.

(Milošu Obrenoviću, Beč, 15. januara 1837.) 

Vino crnogorsko

Vaša Ekselencija,

Davno sam ja Vama obećao poslati malo vina crnogorskoga. Moje obećanje, ako je i pozno, nego ispunjam. Ja bi i davno ovo ispunio, nego sam se nada da ćete Vi zaboravit da sam Vi ga obeća. Ja sam se pohvalio da imam lijepa vina, a sada viđu da ovaka vina nijesu za take osobe, nego je ruska poslovica: (…). Mi bismo radi bili da je priroda k nama tako raspoložena kao što je k Italiji i k Greciji, nego naša priroda, kako je sama po sebi ljuta, tako je i u svojima proizvodima.

(Vencelu Feteru fon Lilienbergu, Cetinje, 29. oktobra 1838.)

Boka i Crna Gora

Boka je i Crna Gora tako spojena kao duša i tijelo, jedan narod i duh, jedan običaj i jezik, i jedan bez drugoga ne može ni živjeti ni umrijeti, i zato vas ja u srcu ne razlikujem od Crnogoraca i gotov sam vazda s vama zlo i dobro dijeliti. Ali ja danas ne vidim da vam je ikakva nevolja no prava vaša obijest. Zato vas otečeski sovjetujem da se vi te obijesti prođete i da se vojemu ćesaru pokorite kao pravi sinovi svojemu ocu. Ako li me pak ne šćeste  poslušati, znadite da ću vam ja s dozvoljenjem austrijske vlade - s mojim Crnogorcima nazvati dobro jutro i da ću vam grđi no Turčin biti, a vi znate da se ja ne šalim. Tako znadite i da ste zdravo.

(Bokeljima, maja 1848.)

Jedinoplemenost

J.A.Turskom,

Cetinje, 17.novembra 1848.

Vaše Visokoprevoshoditeljstvo,

Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi. Videći ja da moja sobraća Srbi i Hrvati pokazuju se najavno da pravcem idu naklonjeni k narodnosti i k poredku, i mene je ista misao oduševljavala koja i Crnogorce, ako ustanak Srbah i Hrvatah ne bi bila slijepa neka podstreka, koja bi na obšte naše poruganije pred svijetom služila. Kada bi ovo posljednje bilo, Bože me sačuvaj od toga učastija, tada bi ja njih za najpošljednji narod u svijetu držao, tada bi mi se mrsko bilo njihovijem bratom nazivati. Ako su oni najsramotniji put izdajstva zakonosti svoje sreće izabrali, pa kada bih ja u tome njihovim učastnikom bio, onda bi se krio od sunca i od ljudih.

Vase Visokoprevoshoditeljstvo, svagdašnji moj prijatelju, srdečno Vi zahvaljam na primjećanija u Vašem pismu. Vi mene poznajete dobro, radi toga i uvjereni tvrdo možete biti da se mojom voljom ništa preduzeti neće što bi me s ovom šakom naroda svobodnoga učinilo otpadnikom od pravoga i opamećenog svijeta.

Ovim Vas uvjeravajući i odgovarajući Vam na Vaš dragi list od 2.noemvrija n.s. pod N° 2484 pr., čest imam ostati s običnim uvaženijem.

 (J.A.Turskom, Cetinje, 17.novembra 1848.)

Vladika crnogorski

P.P.Njegoš

Jugoslovenstvo

Ja sam se u početku nešto nadao, nego danas vidim da je zasad jugoslavenstvo idealna riječ koja samo praznijem glasom lijepo zveči... Jugoslaveni sile svoje ne poznaju, pa i zasluge svoje ne vide. Stoga oni sebe i predaju slijepo u bezuslovno ropstvo tuđinu. Ovo je vječna muka za one koji su njihovi i za one duše koje ovo osjećaju. Nego sve jedno biva kad naša braća ne umiju razumjeti što je dična svoboda.

(Osman–paši Skopljaku, Cetinje, 5. oktobra 

Kameno, (polje pouzdano)*

Topal-paša su dvadest hiljada

da pomože Novome hitaše;

sretoše ga mladi Crnogorci

na Kameno, polje pouzdano.

Turskoj kapi tu ime poginu,

sva utonu u jednu grobnicu;

mož i danas viđet kosturnicu. 

*O učešću Crnogoraca J. Tomić je pisao uglavnom po Kontariniju. Prema ranijem obećanju vladike Visariona da će on biti na čelu vojske koja će pomoći osvajanje Novoga, pretpostavljamo da je tako i bilo. U Kutima postoji predanje da su tamo tada, u crkvi, sahranjena tri Vuka: Tomanović, Mandušić i Mićunović. No, Mićunović je poginuo 1711. u pohodu prema Trebinju, o čemu pjeva narodna pjesma. Vuk Tomanović je bio aktivan u četovanju 1717. godine. S. Nakićenović samo navodi da su to grobovi dvojice vojvoda i jednoga protopopa, a da je oko iste crkve Sv. Gospođe sahranjeno 300 boraca, poginulijeh 1687. godine.

U svakome slučaju: oni koji su sahranjeni u crkvi morali su imati neku titulu. 

Crnogorci su razbili vojsku Husein Topal-paše koji je sa četiri - pet hiljada vojnika iz Hercegovine hitao u pomoć opsjednutome gradu. Petnaestoga septembra mletačka vojska je, zajedno sa uskocima i Crnogorcima, dočekala tursku vojsku “na Kameno polje pouzdano”, potukla je i naćerala je na bjekstvo. Turci su imali 700 mrtvijeh, a izgubili su i 12 barjaka. T. K. Popović navodi da se to mjesto u narodu zove Tajno brdo (jer je tu napravljena zasjeda), ali i Jalovi grad (zato što je to mjesto poslije bitke ostalo prazno). Bitno je da je ta pobjeda imala dugoga odjeka u narodu. Bugarštice i deseteračke pjesme o ovome događaju pune su autentičnih podataka. Nije se smjelo ništa izmišljati onda kada su učesnici tih događaja bili živi. 

Kad se saberu svi ovi izvještaji, zaključuje se da Crnogorci nijesu učestvovali samo u toj bici na Kamenome (đe ih je bilo oko 1.500), nego i dolje, u opsadi grada sa strane Tople (đe ih je bilo oko 300). Prema mletačkijem izvještajima, u Novome je bilo oko 700 turskijeh vojnika, od ukupno 2.200 ljudi, činovnika i njihovijeh porodica. 

U Koronelijevom atlasu porecizno je ucrtano đe se nalazio koji odred vojske i odakle je koji top pucao, te đe su padale granate.

Mletačka vojska počela se iskrcavati 3. septembra 1687. u jutro prema Zelenici, a pet dana poslije prema Igalu. 

Iako je ovaj drugi i definitivni izgon Turaka iz Novoga značio zamjenu jedne okupacije drugom, to je ipak bio vašan pozitivan događaj, ne zbog vjere i zamjene džamija crkvama, nego zbog toga što je cijela Boka ostala u jednim rukama i što Novi nije smetao ni Perastu, ni Risnu, ni Kotoru. Ni u trgovini, ni u brodogradnji. A gusari su ostali jedino u Ulcinju. 

“Tek od pada Herceg-Novog pod mletačku vlast, 1687. godine, počinje jedinstvena istorija Boke Kotorske”, piše G. Stanojević.

U kulturnome razvoju Novi je, ipak, vidljivo zaostao. Dok su Perast i Kotor imali kontinuitet u kulturnome razvoju, iz srednjega vijeka, preko humanizma i renesanse, u školstvu, slikarstvu, književnosti, arhitekturi, Novi je ostao prazan, jer je bio bez humanističkoga kulturnoga temelja. Tako da čak ni u XIX vijeku nije dao pisaca. Novljanin Marko Car (1859 – 1953) razvijao se u Zadru i Beogradu; Matavulj je tuda prošao i zabilježio nekoliko pripovijedaka... 

Akademik Radoslav Rotkoviä

Mučenija

Ropstvo

Gospodare, ne znam ti kazati;

nigda roba za moć tirjanina

nemoj pitat da se ne prevariš.

U ropstvu sam rođen i porasta,

strah je turski moju krv smrzao;

ja ne mogu već nikad imati

ponjatija o tome pravoga,

no se muči kako bog te uči.

ŠM. 615-622

Sloboda

Sloboda je ime divno,

za njom ljudsko srce kivno;

ko s njom umre, s njom se rodi,

našem bogu taj ugodi;

što je bilo, to će biti -

Crnogorac pob'jediti.

ŠM. 860-865

Stihovi

"Moji su stihovi svi žalosni; ja ih ne pišem više! - Ja pred sobom vidim grobnu ploču, na kojoj stoji napisano: Ovdje leži vladika crnogorski; umro je a nije dočekao da vidi spasenje svoga naroda. I tome možemo najviše zahvaliti, vašim zemljacima, gospodine, koji i mrtvu tursku dušu drže pod našom gušom. I kad god vidite ovu sliku  se miliona hrišćana koji su moja braća, i koji bez nikakvih prava pište pod nečovječnom turskom rukom; i vi te Turke branite. Kad dođete u bogati London, i kad pokažete ovu sliku svojim prijateljima, nemojte im kazati: ovo je vladika jednog srećnog naroda; nego im kažite: ovo je mučenik jednoga za slobodu mučeničkog naroda.

Tavnice

Najgore im pak bjehu tavnice

pod dvorove đe dužde stojaše;

u najdublju jamu koju znadeš

nije gore no u njih stojati:

konj hoćaše u njima crknuti,

čovjek pašče tu svezat ne šćaše,

a kamoli čojka nesretnjega;

oni ljude sve tamo vezahu

i davljahu u mračnim izbama.

GV.1474-1412

Vlaška dangubica

Be aferim, Amru seraskjere,

seraskjere sultana Omara,

kad zapali vlašku dangubicu*

i načini kuranu kaldrmu.

ŠM. 198-201

*Aleksandrijska biblioteka

Polonija¹

Jeremiji M. Gagiću

Cetinje 20 decembra 1830.

Za bolijest i bunu učinjenu u Poloniju molim Vas ne ostavite unapriđe siromaha da me ne izvijestite, jerbo sam za to veoma smutan.

Polje Krstačko

Tri hiljade momka jednakoga

na Šenđera udriše vezira

priđe zore na polje krstačko.

Pregaocu bog daje mahove:

raskrkaše silu Šenđerovu!

GV. 1063-1067

Tamerlan

Tamerlane, duša ti prokleta,

što ugasi prorokovu munju*

i nasladi srce kavurima.

ŠM. 215-217

Uže

"Spuštavah se ja na vaše uže,

umalo se uže ne pretrže;

otada smo viši prijatelji,

u glavu mi pamet ućeraste".

Šator

Hajte k meni pod mojim šatorom,

ti, vladiko, i glavni glavari,

samo da ste caru na bjeljegu,

za primiti od mene darove,

pa živite kao dosle što ste.

GV.1099-1103

29. novembar 1830: Poljska u pobuni

1. novembar 2020. | Sačuvaj ovaj članak | Pogledaj moje sačuvane stavke

Francuska, Belgija, Njemačka ili Italija: 1830. godine Evropa je doživjela revolucionarni talas. Dalje na istoku - u Poljskoj, koja je bila podijeljena između Habsburgovaca, Rusije i Pruske - nemiri su također bili masovnih razmjera. Sektor Poljske pod kontrolom Rusije pojavio se kao epicentar ovog sukoba. Tamo se probudio otpor protiv cara Nikole I i njegove politike rusifikacije unutar poljskih teritorija. Štaviše, carev brat, veliki knez Konstantin - koji je boravio u Varšavi kao carski guverner - nametnuo je daljnja ograničenja na temeljne principe poljskog ustava. To se pokazalo kao kap koja je prelila čašu.

Dana 29. novembra 1830. godine, kadeti Varšavske vojne akademije, predvođeni mladim oficirom Piotrom Wysockim, upali su u palatu Belvedere u Varšavi. Pokušaj hvatanja velikog kneza Konstantina nije uspio, ali iskra revolucije je sada bila zapaljena. Zaista, početni vojni sukobi pokazali su se prilično obećavajućim za poljski pokret za nezavisnost. Međutim, kako je sukob odmicao, poljska vojska se našla u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na brojčano nadmoćnije ruske snage. U septembru 1831. godine, grad Varšava je ponovo zauzet. Ovim događajem, Novembarski ustanak - nakon što je trajao nešto manje od godinu dana - je propao. Nakon ovih poljskih poraza, oko 50.000 revolucionara pobjeglo je na zapad, gdje su dočekani sa širokom simpatijom. Nasuprot tome, ustanici koji su ostali u Poljskoj bili su zahvaćeni talasom hapšenja; mnogi su potom deportovani u Sibir.